Tako je nekad pjevao Bane Štulić, stih koji odlično opisuje žitelje brdovitog Balkana. Ne, nemam 50 godina jer znam za kultni hrvatski bend, (imam puno ljeta, jednak broj kao Alcaraz i Rune) slična pitanja na ovu temu zamaraju me više nego neko „kratka“ razmjena između Simona i Munara od 122 udarca na visinama visokog Kita, glavnog grada Ekvadora. Otkud mi Kito dođe kao mjesto živopisnih razmjena bekenda dijagonala, ne znam.
Zapadni mediji često bockaju Balkance nakon šmekerskog izljeva emocija propraćenih uz psovke koje se ne prevode. Još treba da ih prevodimo, pa samo da potvrde svoje tvrdnje o našoj ludosti ha-ha-ha. Da tako bocaju za druge stvari gdje bi nam kraj bio. Pod konstatnim lovom na vještice izložen je Novak Đoković. Uzimam njega kao najvećeg primjera Balkanskog budizma i stoicizma. Uh, lapsus linguae, ludizma. Budizam i stoicizam se odnosio na Zapadnjake, izvinite. Skandalozno psovanje na terenu pogodno za naslove dovoljne veličine da vam oči ispadnu. Kako samo može da opsuje, pa psovanje u „normalnom“, civiliziranom Zapadnom svijetu ne postoji. Lično, nikad ih nisam čuo. A dobro, moguće da izleti jedno fu#k off! I to je za ljude, fu#k it.
Kada nadalje analizirate Balkanskog sportistu, primijetit ćete ljutite poglede. Čak nekad pomislim, pa zašto da uopšte imamo mogućnost pogleda, Mi, ovi divljaci sa Balkana. Jedini smo na svijetu koji imaju ljutiti pogled zar ne? Pogled koji Zapadnjak nema. Lično, nikad ih nisam vidio takve. A dobro, moguće da malčice bude oštar, malo luđački. I to je za ljude.
Kako još može jedan Balkanac ispoljiti manijakalnu emociju. Pa naravno, polomi sredstvo rada, svoj aluminijski, sjajno našpanovani, blještavi reketić. BANG, BANG, BANG. Ode reket brže nego đaci iz škole. Lično, nikad ih nisam vidio da urade takvo što. A dobro, moguće da jednom isklizne reket tamo nekom Zapadnjaku. Ali vjerujte mi, to je bilo slučajno, znam 100%. Ponekad taj reket zaluta u publiku ali pod nesretnim okolonostima. Zbog bijesa? NIKAD
Znate šta još jedan Balkanac zna da uradi? Lansira lopticu do Apolla petstodevedesettrećeg. Brutalnost, orkutnost na malim okruglim, dlakavo-čupavim predmetom. Da li Zapadnjaci to rade? Naravno da ne. Lično, nikad ih nisam vidio u rađenju takvo okrutnog čina. A dobro, znalo se desiti da pogode sudiju u oko. Mogao je čovjek ostat bez oka svojom bahatošću. Kakav je to sudija koji ne može da izbjegne ovaj okrugli, dlakavo-čupavi predmet? Svašta.
Za kraj, znate šta još može Balkanac? Može da kaže šta hoće i što može da zasmeta istim tim Zapadnjacima. Istina, uh kako puca. Puca kao daljinski nakon pretrpjeljnog brejka bilo kojeg omiljenog nam Balkanskog igrača. Sa Balkancom možeš kako hoćeš, ali ne dokle hoćeš. Bolje da završavam ovaj lično-personalno-osobni osvrt iz kojeg mi se može iznijeti dijagonza teškog šizofreničara, bipolarnog luđaka i čega sve ne. Ne smijem ni da ih pitam.
