Milivoj Rakić

Velika Trojka i njihovo nasleđe

Nadalizam, Đokovizam, Rogerizam i novi talas tenisera. Uvod u ovu priču bi bilo pojašnjenje samog naslova i podnaslova. Ukratko , radi se o uticaju stilova i metoda igre, gore pomenutih asova tenisa, na njihove mlađe kolege sa ATP tour-a. 

I koliko su ti stilovi zaista bliski.

Nadalizam

Pravac u tenisu uspostavljen od strane Rafaela Nadala, a odnegovan uz pomoć njegovog strica Tonija i kasnije Karlosa Moje. 

Treba reći da sam način igre o kome govorimo podrazumeva učestalu, bolje reći neprestanu upotrebu  top spinova, sa velikim brojem obrtaja loptice pri svakom udarcu. Sve to  omogućava igraču duže razmene sa osnovne linije, dakle smanjenje iznuđenih i neiznuđenih grešaka, bolju kontrolu, pronalaženje uglova,  kontinuitet u igri bez preterane tehničke savršenosti.Još je i taktički i logistički primenljiviji koncept. Nedostatak ove teniske filozofije i metodologije je što zahteva sjajnu fizičku spremu i snagu , kao i kvalitetan oporavak između mečeva. Zbog toga što tu imamo upotrebu svih većih zglobova tela u lancu pokreta pri egzekuciji udaraca. 

Glavni predstavnici ove teniske ideologije ili ideje su  Holger Rune, Kasper Rud, Karlos Alkaraz, Ože Alijasim. Bolje je reći da su oni nadogradili i unapredili taj teniski pravac. 

Na tom talasu su upravo Alkaraz, Kasper, ali i Rune uplovili ka vrhu ATP liste. Njihov stil igre je znatno agresivniji od Nadalovog. Stvar je u promeni hvata na forhendu, gde je ruka na poziciji između poluzapadniog i zapadnog hvata. 

Ali sa 2/3 dominacijom poluzapadnog gripa. 

Na bekhendu je pak dominantna ruka na kontinentalnom, a pomažuća ruka na poziciji između istočnog i poluzapadnog hvata.  Kasper Rud više koristi sam zapadni hvat na forhendu sa malim segmentima poluzapadnog, dakle suprotno prethodnoj trojici igrača. Na bekhendu je kao kod Nadala primetan sklad kontinentalnog  i poluzapadnog gripa u odnosu dominantne i pomoćne ruke. Naravno, bitno je reći da Rune, Alkaraz I Auger koriste varijante Pure Aero Babolat reketa, koji koristi i Rafael Nadal.

Povećanje fizičkih performansi tenisera  traži prilagođavanje dugim razmenama i potrebna je efektivnija i efikasnija  igra da to predupredi. Tako se pre sedamnaest godina,nakon Federera  pojavio Rafa, koji je postavio nove standarde, pa je  potom Novak zavrteo ringišpil , a danas grupa ,, Nadalovaca ” traži svoje mesto u ATP sazvežđu. 

Đokovizam

Na ovaj teniski pravac  lančano su  uticali  velikani počevši od Jelene Genčić, Nikole Pilića, Vajde, Pjatija, Bekera, Agasija, do Ivaniševića, koji su vodili i pratili uzlaznu putanju njegovih uspeha. Naravno, uticaj na njegovu igru su izvršili i njegovi veliki suparnici, pre svega Nadal,a jednim delom i Federer, za čiju je taktiku Đoković nalazio lakša rešenja. Ali i drugi igrači poput Tima, koji je pomerao granice u tenisu i pobeđivao igrače iz svetskog vrha, na šljaci i na raznovrsnim betonskim podlogama. Joker, kako ga rado zovu u jednom delu američkih i britanskih medija se pre svega igra. Kako je govorio čuveni Fridrih Šiler :,, Čovek je biće koje se igra i samo dok se igra je u potpunosti čovek “. Profesionalni sport je nadgradnja tog filozofskog i životnog koncepta. 

Novakov stil igre se godinama menjao i unapređivao. 

Prvenstveno uslovljen gore pomenutom igrom Rafaela Nadala. Njegovim visokim spinovima, dugim razmenama, dobrom defanzivom. Đoković je izmenio svoj forhend, gde je povećao upotrebu zapadnog  naspram poluzapadnog. 3/4 je čini zapadni , a poluzapadni preostalu 1/4. 75% zapadnog hvata je omogućio bolju kontrolu, znatno više spina, prodornost, dubinu i preciznost svih udaraca. Postao je nadmoćan na riternu, pri dugim razmenama na osnovnoj liniji. Servisi su mu sada precizniji, raznovrsniji, za protivnika slabo predvidljivi-čitljivi. Kod bekhenda sam zamah, pozicija pri zamahu, segmenti zamaha, putanja zamaha usmeravaju lopticu u željenom pravcu. Pozicija dominantne ruke je na kontinentalu, a pomoćne na istočnom hvatu.

Grupu ,, Đokovićevaca” čine Janik Siner i Saša Zverev. Dvojica igrača, koja po tehnici, kretanju, udarcima najviše podsećaju na Novaka. Sinnera je, kao i Novaka trenirao Rikardo Pjati , koji je obojici usadio tehnički kvalitet i lepotu u igri. 

In – side – out forhend, bekhend dijagonala, paralela, lateralno kretanje iza baseline-a, raznovrsnija serva je jedan od plodova rada sa Pjatijem , koji je svoj trenerski zanat brusio na Teniskoj  akademiji Nika Bollitierija. Razlika u samoj igri Novaka i Janika je u selekciji udaraca, gde Sinner prevashodno koristi bekhend ( i forhend) dijagonalu, a Novak za nijansu više kombinuje udarce, a u tom kontekstu izražajnija mu je bekhend paralela, dok su dijagonale (na forhend i bekhend strani) efektivni udarci za održavanje kontinuiteta igre i promenu tempa i dinamike u mečevima. Treba pomenuti snagu i prodornost udaraca pri riternu i tokom razmena, gde Đoković praktično koristi snagu udarca protivnika,  punim zamahom tj. dodatnom silom usmerava lopticu u željenom smeru. Tako protivniku oduzme vreme i prostor za nameštanje i ugzekuciju. Na kraju, tu su mentalna i fizička pripremljenost. Prilagođavanje na krizne situacije u meču i naravno iskustvo, uslovno rečeno arhetip pobede i svest o istoj, koja mu daje taktičku prednost. Kod Zvereva je takođe izraženija upotreba bekhend dijagonale, kao glavnog taktičkog udarca, koji uz snažni prvi servis i forhend čini važnu prevagu u mečevima. 

I pored visine od skoro 2 m, Saša poseduje i mogućnost istezanja na bekhendu uz značajnu prednost dugih ruku i brzog zamaha iz zgloba ručja. U tome mu pomaže i Head Gravity reket novije generacije, koji unapređuje zamah i stvara veću silu pri udarcu. Ta karakteristika pomenutog reketa daju prednost kod servisa( naročito kod prvog). Važno je zaključiti, da su pored Sašinog oca, brata, brojnih trenera poput H. K. Ferera, Lendla, Davida Ferera na igru Zvereva presudno uticali Boris Beker i upravo Novak Đoković, glavom i bradom. On o tome ne govori na taj način, ali potpuno svesno i u svakoj prilici ukazuje čast Novaku. Čini se da je u duelu sa njim najmotivisaniji, znajući da poseduje neke od Novakovih oruđa. Poput Sinera, koji još stasava kao vrhunski talenat Novog talasa tenisa. 

Značajno je reći da su teniseri poput Medvedeva i Alkaraza ponešto usvojili od našeg igrača. Sličnost kod Alkaraza je u kretanju iza baseline-a po *šablonu Moravca ili Užičkog kola. Tri koraka levo, tri u mestu, tri udesno. I kod pozicije na bekhendu sa razlikom u zamahu, zbog varijacija u samom hvatu.Alkaraz i Rune su mnoge tehničke osobenosti preuzeli od Novaka i Nadala.Medvedev je koliko mi se čini prisvojio taktičke sugestije kod dugih relija(i riterna) , konkretno tranziciju i preobražaj odbrane u napad, gde on na bekhendu i na forhendu praktično čeka, amortizuje i preusmerava protivnikov udarac, osim što forhendom lakše diktira poene, traži uglove, čime prilično štedi snagu i dobija na vremenu.  Sam bekhend zahteva složeniji motorički sklad pokreta, zamaha. Pozicija, podbacivanje i naskok pri poklapanju loptice kod servisu su isti kao kod Đokovića, sa tom razlikom da Medvedev pre naskoka skupi stopala. 

*Mala digresija vezana za Novakovo i Alkarazovo kretanje iza osnovne linije. Taj način kretanja, koja krasi i Dominika Tima prilično podseća na pokrete legendarnog Guge Kertena. 

Praktično govoreći kompletan Timov stil igre je vrlo blizak, skoro identičan Kertenovom. 

Mislim na forhend, bekhend, bekhend slajs, voleje,čak i servis sa tom razlikom da se Guga zbog visine ne povija toliko u lumbanom delu i ranije poklapa lopticu. Tim naravno stvara više spina u udarcima, atletski je spremniji, brži,tehnički raznovrsniji i napredniji. 

Rogerizam

U teniskoj javnosti možda i najomiljeniji pravac. Po lepoti, eleganciji i stilu igre.  Njegovom razvojnom putu ka teniskom Olimpu, najviše su doprineli i ostavili traga treneri

Piter Karter, Severin Luti, Štefan Edberg i Ivan Ljubičić. Značajno je pomenuti Pitera Lundgrena, Tonija Roša I Pola Anakona. Sam Federer je do 2008. godine suvereno vladao svetskim tenisom.

Njegova tehnika, osećaj za igru je bio neprikosnoven. 

I sam naslednik serve&volley igre, kakvu su pre njega negovali Pit Sampras, njegov potonji trener Edberg, čiju je igru on unapredio. Mada su mnoge legende, poput Lendla, Mcenroe-a, a pre njih su Ken Rouzvol i Rod Lejver etablirali taj stil u tenisu. Roger je na forhendu koristio miksturu poluzapadniog i istočnog hvata, a na bekhendu je prevashodno koristio istočni hvat, iako je i sam priznao da ponekad, već podsvesno, pomeri šaku na poziciju između poluzapadnog i istočnog hvata, kako bi po potrebi kreirao više spina. Konkretno u duelu sa najljućim rivalima, Nadalom i Novakom.

Fedex je sa takvom percepcijom tenisa uspeo da osvojio najviše titula na All England Club-u-osam, šest na Aussie open-u, zaustavio se na pet trofeja na US open i na jednom peharu na Roland  Garrosu.

Tipični predstavnici Rogerizma su Grigor Dimitrov i jedan predstavnik Novog talasa, a to je Denis Šapovalov. Ljudi, koji dominantnu ruku koriste na forhendu i bekhendu (jednoručnom), što njihov model tenisa čini atraktivnim, kao i kod Fedexa. 

Grigor je teniser sa fantastičnim atletskim karakteristikama, čovek koji u momentima kada je usresređen na igru, može da donese novu dimenziju tenisa. Ljubitelj lepih žena, provoda i užitaka noćnog života, što ga je delimično odvuklo od najviših vrhova ovog sporta. Zbog  neredovnog teniskog života i rutina, izgubio se negde u međuprostoru, vakuumu između života playboy – a  i teniskog maestra. 

Dimitrov koristi kombo istočnog i poluzapadnog hvata na forhendu(sa većim udelom istočnog, zamah je produžen, a reket je na kontaktnoj tački više otvoren), a na bekhendu kontinentalni hvat(gde je za nijansu pridodat istočni grip) sa posebnom putanjom zamaha, gde se težište neposredno pre kontakta sa lopticom , seli sa leve na desnu nogu, ali veći deo sile i snage  udarca Grigor dobija iz zgloba ručja, lakta i ramena. Bekhend slice je pravo remek delo Dimitrova. Prvi servis je kvalitetno , ali ne i dovoljno konstantno oružje, pošto on često rizikuje, tražeći idealan ugao u servis polju. 

Na drugom servisu daje više top spina, ali je  prilično spor. Ne poseduje znatne varijacije na oba servisa, što ga čini predvidljivim i čitljivim za protivnike. Pravi enorman broj servis grešaka. 

Što se Šapovalova tiče, njegov forhend je specifičan po nameštanju na sam udarac i po hvatu.  On prosto ne opkoračuje lopticu kako se to tradicionalno radi u tenisu. U trenutku kada loptica pođe sa protivničkog reketa, on zabaci levu nogu i ruku unazad, želeći da toj strani da sebi prostor za duži zamah. Tako udarac dobija više spina, kinetičke energije, generalno ubrzanja. 

Kontakt sa lopticom, tačnije petlja zamaha je produžen/a(zaleđni zamah-backswing). Usudio bih se da kažem da je grip koji koristi 2/3 istočni i 1/3 poluzapadni, opet da bi mogao da igra  ravnije i spinovane udarce. To je promenljiva kategorija koja se po potrebi menja i sigurno da on nekada odigra čistim, školskim poluzapadnim hvatom. 

Na bekhendu Denis koristi unapređeni kontinentalni hvat(sa primesom istočnog), gde mu pozicija i zamah daju dosta prostora za precizan udarac. Tehnički gledano pomoćna ruka mu prati reket, koji se zatvara pri dnu petlje  i otvara nagore neposredno pred kontakta sa lopticom. Naravno , on stvara željeni spin iz zgloba ručja. Slično Dimitrovu, osim što Grigor skraćuje kontakt sa lopticom, petlja zamaha mu je na višoj poziciji(u nivou torakalne kičme), tako da na toj poziciji brzo zatvara reket, da bi od iste tačke na putanji ka loptici u treptaju oka otvorio glavu reketa, neposredno pred poljem udarca loptice. 

Poređenja radi, petlja zamaha na bekhendu kod Denisa je u nivou kukova. Dakle, Šapovalov ima nešto više vremena da pogodi cilj. I uz to, kod završnog segmenta zamaha, reket i ruka mu zauzimaju ugao od skoro tačno 90° (ipak nešto više), što govori o usklađenosti svih karika u lancu, tj. putanji zamaha. Zaključak je da Shapo svojim postavljanjem i zamahom na bekhendu i forhendu daje sebi više vremena i prostora za egzekuciju tih udaraca. Kod Grigora skraćena petlja zamaha podrazumeva skraćeni kontakt sa lopticom, što sa obzirom na upotrebu kontinentalnog hvata na bekhendu zahteva atletsku i tehničku savršenost. Zbog toga je teško držati kontinuitet u savremenom tenisu, gde su duge razmene česta pojava. Samim tim možemo reći da je ovo jedan od najrizičnih i najlepših udaraca u tenisu. 

Rezime igre ove dvojice tenisera bi bila da  tehnika udaraca i kretanje Grigora Dimitrova podstiče napadački, agresivni stil sa lošijom defanzivom i prilično otežanim prelaskom iz odbrane u napad. 

Šapovalov, pak može dobro da napada, da se solidno brani i da dosta lakše napravi gore pomenutu tranziciju iz odbrane u napad.To on u zadnje vreme i pokazuje. Mana mu je  prvi servis, koji igra prilično ravno, a na drugom nema tu raznovrsnost u vidu kvalitetnog kika ili slajsa. Način izvođenja i tehnika sama po sebi je najsličnija metodi R. Federera,ali i Rišara Gaskea sa razlikom u ranijem, skraćenom zamahu poklapanja loptice uz položaj stopala, koja su skoro spojena kod Francuza. 

Shapo je, ipak veoma raznovrstan teniser, koji je ostvario tek deo svog potencijala. 

Dodatak: Danil Medvedev, Dominik Tim, Stefanos Cicipas, Lorenzo Musetti, Frensis Tiafo I Andrej Rubljov, Ože Alijasim, Holger Rune, Danil Medvedev.

Gledajući tenisku arhivu na YT-BU, između ostalog posmatrao sam igru teniske legende Džimija Konorsa i kao da sam doživeo deja vu.

Potpuni paradoks, pošto se Konors naravno takmičio tokom sedamdesetih i osamdesetih godina, a ja sam mnogo kasnije rođen, tačnije moje postojanje nije bilo ni u planu.

Da se vratim na suštinu, uočio sam povezanost i sličnost stila igre Danila Medvedeva i Konorsa.

To se ogleda u forhendu, koji obojica izvode iz defanzive, gde praktično prave zadršku pri zamahu i pritom koriste isti hvat. Poluzapadni. Naravno, Danil je znatno efikasniji na forhendu, zamah mu je ipak brži i putanja duža. Na bekhendu je sličnost još veća. Putanja i petlja pri zamahu, kao i tajming pri kontaktu reketa sa lopticom. Hvat koji je tu primenjen je kontinentalni na poziciji dominantne ruke i modifikovani(ekstremno) kontinentalni (pozicija pomoćne ruke je između kontinentalnog i istočnog hvata).

Osmelio bih se da kažem da je najčešće prevaga na strani kontinentalnog naspram istočnog gripa, osobito pri završnom činu udarca. 

Skoro pa dupli kontinental na bekhendu.

Pritom  ima neverovatan osećaj za sweet spot na glavi reketa. To je poseban instikt i intuicija koje Danil poseduje. 

Njegova pozicija na ovom udarcu je takva, da on kinetičku energiju za stvaranje istog  sa nogu, kukova, trupa prenosi ka ramenima ,odakle dobija zamah pune snage. Rotacija ramena prati put reketa ka loptici. Desno rame je kod pripreme za udarac spušteno, dok je levo u visini zabačenog reketa,koji je poluzatvoren. Pri egzekuciji samog udarca reket se spušta na poziciju ispod lopte, polako podiže, otvara neposredno pre tačke kontakta sa lopticom. Kinetička energija se sa levog prenosi na desno rame, koje prati zamah reketa i podiže se na početni položaj. Gore-dole-gore. Sve ove karike u lancu udarca podsećaju na bejzbol i kriket. 

Dominik Tim

U kontekstu sličnosti i povezanosti Timove igre sa stilom Gustava Guge Kertena, važno je napomenuti da su pre Dominika takav tenis unapredili Fernando Gonzales i Stanislas Wawrinka, koji su dodali puno snage i spina u svojim udarcima. 

Kako god bilo, Tim, Gonzales I Wawrinka koriste istočni hvat na bekhendu(Tim ume da zahvati delom i poluzapadni grip) , sa tom razlikom da Dominik igra sa više varijacija u smislu da može da pogodi  ravne i spinovane loptice, bolje koristi bekhend slajs, serva mu je raznovrsnija.Naravno, Tim u najboljem izdanju.Svu trojicu karakteriše kombo zapadnog I istočnog hvata na forhendu,sa tom razlikom da kod Austrijanca preovladava poluzapadnii hvat, sa 2/3 udelom. 

Stefanos Cicipas 

Grk je jedan od značajnijih predstavnika nove generacije. Nikada nije jednostavno praviti poređenje, ali bliska i dalja prošlost sporta, daje izvesna rešenja i budućim naraštajima. Njegov način igre je skoro prepisan od Fernanda Gonzalesa, sa  razlikom da pravi malu zadršku pri zamahu na bekhendu i forhendu, pa tako daje lopticama više spina. Servis, slajs, kretanje  je vrlo blisko igri Čileanca. Još bih dodao da je po samom forhendu blizak tehnici  Huana Monaka i Agasija u smislu nameštanja za udarac, po hvatu i zamahu. Zaključak je da forhend izvodi na poziciji šake između poluzapadniog i istočnog hvata. Dok bekhend ispaljuje istočnim hvatom. 

Frensis Tiafo 

Momak sa potpunim paradoksom u svojoj složenosti i jednostavnosti. Gospodin. Dobričina. Jedan od najtalentovanijih tenisera sa čudnovatim i zahtevnim stilom igre. 

Čovek koji se igra tenisa, pogađa neverovatne uglove, ima lep osećaj na mreži, pravi vinere iz trka, pokriva čitav teren. Njegovi udarci i tehnika koju primenjuje su vrlo autentični. Nameštanje na osnovnim udarcima su u principu standardni, jedino je putanja zamaha nešto drugačija, što omogućava Frensisu da povremeno sakrije  pravac loptice, ali i udarac koji će izvesti. Sve to ponekad deluje, kao da želi da izvede neki prank, da se našali sa oponentom. Da ga isfintira telom kao u uličnom basketu. Publiku da zabavi. Dakle, taj njegov humor, ples, letenje po terenu  sa istovremenom virtuoznošću čine ga jedinstvenim teniserom. 

Jednim od desetak takvih ljudi,karaktera, koji su se pojavili u Open eri.Samo da navedem, kako i pored brojnih nagađanja, momak poreklom iz Sijera Leonea, na forhendu koristi čist, školski poluzapadni hvat. 

Kod bekhenda bi to bio kontinental na dominantnoj ruci, a na pomoćnoj miks poluzapadnog i istočnog gripa, sa  prevagom na strani poluzapadnog gripa. Slajs na bekhendu i forhendu igra sa neverovatnom lakoćom. Na servisu je jako napredovao. Može da odigra kvalitetan slajs,na prvom i drugom servisu, solidan kik i poseduje snažnu ravnu servu. 

Sve u svemu, dobili smo jednog sjajnog sportistu koji stvara ,,svoj” tenis. Definitivno su ti zapadno-afrički geni uticali na njega da život i tenis posmatra sa vedrije strane, kako bi uveselio ljude oko sebe i uživao u svakom trenutku. Primera radi, uvek se sa oduševljenjem, pratio Kup Afričkih nacija u fudbalu, zato što tamošnji stanovnici i fudbaleri to takmičenje vide kao narodni ples, folklor, simbol pokreta, koji označava slobodu.To je temelj, a nadgradnja je profesionalni sport. 

Lorenco Muzeti 

Italijan je još jedan u nizu bisera mlađe generacije. Objektivno gledano on je dostojan naslednik Rišara Gaskea. 

Elegancija, lepota u igri to potvrđuje, ali je Muzeti  talentovaniji i potpuniji igrač od Francuza. Tehnički gledano samo nameštanje pri udarcu, petlja kod zamaha, hvatovi su skoro identični. 

Lorenco poseduje snažniji, prodorniji i precizniji forhend(poluzapadni hvat, katkad sa malim dodatkom istočnog gripa) , a na bekhendu može podjednako dobro da odigra ravne i spinovane udarce. Na pomenutom bekhendu koristi poluzapadni hvat(dešava se da mu ponekad šaka zauzme 1/3 pozicijie istočnog gripa) , može da produži sam zamah, kako bi povećao broj rotacija loptici ili da ranije uhvati lopticu u penjanju. To će mu u budućnosti omogućiti da lako prelazi sa podloge na podlogu. Servis mu je sličan Novakovom, s tim da Lorenzo nešto više podbaci lopticu vertikalno naviše, a Đoković za nijansu unapred, sve u zavisnosti selekcije udarca, na prvom ili drugom servisu. 

Andrej Rubljov 

Dinamičan, brz igrač, koga karakteriše snažan prvi servis i forhend. Ovom čoveku, mladiću slavnog imena i prezimena(po ruskom ikonopiscu iz 14. i 15.veka) , mnogo toga fali kako bi ostvario svoj puni potencijal. 

Bekhend-Morao bi da produži zaleđni zamah (backswing) , tako da sebi da više prostora za udarac na toj  strani i da više koristi rotaciju iz kuka i ramena. Npr. u početnom segmentu udarca stav tela bi bio takav da je razmak između nogu dvostruko širi od razmaka između ramena u čijoj ravni je glava reketa. Sila se zatim seli sa leve na desnu nogu, rotacijom kukova , prenosi ka  ramenom delu gde se sva kinetička energija sabira i rotacijom ramena se na kraju  izvrši udarac. 

Reket se u toku zaleđnog zamaha nalazi u ravni levog ramena(laktovi su izbočeni ) , potom se spušta, prati rotaciju kukova i potom se uzdiže  ka tački kontakta sa lopticom. Dakle, neophodan je sklad tih karika u lancu udarca, što sam već pominjao. Promena hvata gde poluzapadni  prednjači u odnosu na istočni na pomoćnoj ruci(2/3 pz. naspram 1/3 ist. ) uz kontinentalni na dominantnoj. B) Na forhendu bi mu možda više odgovorao poluzapadni hvat, koji bi mu dao prostora i za odbranu i napad.Sve je to uslovljeno boljim kretanjem(Slično *Agasijevom modelu, po pitanju pokretljivosti, pozicioniranja i samih udaraca).Mora još da poradi na fitnesu I tajmingu. Na prvom servisu mu fali preciznost, a na drugom kik ili slajs. 

Promena reketa, koji bi bio kompatibilan implementiranju ovakvog stila igre. 

Na primer, prelazak na Head Boom Pro ili Head Radical MP, Pro Kennex Ki Black Pro i Babolat Pure Strike 18×20 bi mu unapredili igru. 

Velika je šteta da se Rubljov u ranijim danima nije opredelio za jednoručni bekhend, zato što bi na taj način oslobodio zamah zbog korišćenja dominantne ruke, tačnije imao bi usklađene karike u lancu zamaha. Čini mi se da bi mu taj stil bekhenda motorički više odgovarao. 

* Agasi je zbog nešto kraćih ruku koristio karike u lancu zamaha, koje su prikladnije jednoručnom bekhendu, gde je sa miksom poluzapadnog i istočnog hvata na pomoćnoj ruci, prenetom silom pogurao dominantnu ruku na kontinentalnom(ponekad sa primesom istočnog), kako bi dvoručnom bekhendu pored bolje kontrole,spina, pružio ubrzanje i bolji izbor uglova, koje zbog slobode zamaha omogućava jednoručni bekhend.

Ože Alijasim 

Teniser u usponu, prevashodno zbog svojih atletskih sposobnosti. Zbog takvog kretanja,izdržljivosti, ali i anticipacije na terenu, Ože se uzdigao do najviših visina ATP. Ima sjajnu prvu servu u pogledu karika u lancu tog udarca.Dobro podbacuje i na vreme poklapa lopticu. 

Neverovatnu silu i snagu stvara kod početnom udarcu. Poseduje prelep slajs, ali i kik na drugom servisu. Sama priprema, nameštanje za forhend i bekhend mu daju puno prostora za pravilan zamah i stabilnost pri njihovoj egzekuciji.To je ta lakoća, tačnost i brzina ,koja  pleni i Novaka, kod tih udaraca. Iako npr. Feliks, kao i Rune, dosta snage dobijaju iz ruku. Alijasim igra poluzapadnim hvatom na forhendu i kombom poluzapadnog I kontinentalnog na bekhendu. Dakle, imamo veliki uticaj Đokovićevog i Nadalovog stila igre kod Kanadskog tenisera. 

Holger Rune 

Lepršavost u igri izdvaja mladog Danca od većine igrača Novog talasa. U praksi vidimo sličnost Rafaelu Nadalu, mada je mladi Rune znatno agresivniji, bolje reći igrač koji iz odbrane lako pređe u napad. 

Slično Alijasimu, daje sebi veći prostor pri zamahu, na forhendu i bekhendu. Sa razlikom da je Rune fizički snažniji i poseduje bolju tehniku. Tu spada dobra priprema, nameštanje za udarac i prilagođeni hvat na pomenutim udarcima. 

Ima pravilnu putanju zamaha kod forhenda i bekhenda(znatno je unapredio taj udarac). Na bekhendu koristi istočni grip na pomoćnoj ruci, a na dominantnoj kontinentalni. Forhend igra potpuno prirodnim, čistim poluzapadnim hvatom. 

Takođe, pored tih širokih zamaha, zauzima dobar stav kod pozicioniranja, što mu daje sjajan balans u odbrani i napadu, pri riternu, kod promene ritma. Može da odigra visoke spinovane lopte, ali i plitke, nešto ravnije udarce. Servis je unapredio, pogotovo slajs, koji mu često stvara prednost. 

Napomena : Hvatovi(gripovi) su varijabilna kategorija, pošto ih mnogi igrači vremenom menjaju i modifikuju. A sve to, zbog lakših razmena(dugih i kratkih) ,kod početnog udarca, riterna, pri defanzivi, ofanzivi, kod prelaska iz odbrane u napad, ali i kod promene stila i ritma igre i nakon povreda. 

Stoga sam ih ovde pominjao sa namerom da uporedim različite škole, stilove tenisa. 

Pojedinačne tehničke karakteristike, koje igrači poseduju.